Bez reformi iz Pisma namjere nema investicijskih projekata

Ministar finansija BiH Vjekoslav Bevanda govorio je u intervjuu za Klix.ba o posljedicama raskida aranžmana sa Međunarodnim monetarnim fondom i kako će izostanak druge tranše utjecati na budžete entitetskih vlada.

Bevanda je također potvrdio da su predstavnici MMF-a bili nezadovoljni zbog odluke o povećanju plaća policijskim službenicima i otkrio da ne zna odakle bi tih desetak miliona trebalo izvući, jer nema zakonske mogućnosti rebalansa budžeta na nivou BiH.

Hoće li Međunarodni monetarni fond odustati od aranžmana sa BiH koji je dogovoren prošle godine i kakve bi mogle biti posljedice raskidanja tog dogovora?

Nezahvalno je i neprimjereno da to ja kažem, jer bih onda govorio u ime MMF-a. Samo Odbor MMF-a može donijeti odluku o budućnosti tog aranžmana i to na temelju argumenata i ispunjenih obaveza iz Pisma namjere. Sasvim je jasno kada obaveze nisu ispunjene da je aranžman upitan, uostalom, druge tranše nema mjesecima jer uvjeti nisu ispunjeni.

Pa, ni komercijalne banke ne daju pojedincima kredite ukoliko prethodno ne ispune uvjete. Već dugo govorim da je MMF nama bitan zbog provođenja reformi koje su dio njihovog aranžmana jer će nas te reforme čekati zato što bez njih ne možemo i jer su nužne. To su najgore posljedice prekida aranžmana.

Bez reformi iz Pisma namjere, koje se opet temelji na reformskoj agendi, nema nastavka investicijskih projekata drugih međunarodnih finansijskih institucija, nema podrške budžetima Svjetske banke i kredita za autoceste. Time nema angažiranja domaćih građevinskih firmi ni zapošljavanja naših privrednika i radnika.

Šta bi za BiH značili pregovori o novom aranžmanu, ako nisu ispunjeni uvjeti koji su postavljeni 2016. Da li je, uopće, moguće da MMF odustane od svojih zahtjeva?

Značilo bi eventualno da se odustaje od nekih tačaka, ali to je opet u domenu MMF-a, pa nije moje da to komentiram. U konačnici sami smo kreatori i ovoga Pisma namjere, kao što bismo bili i nekog drugog.

Niko nikome nije prijetio smrću da prihvati određene uvjete. Oni koji najlakše obećaju i sebi pripišu zasluge, najlakše i odustaju od onoga što su, navodno, prihvatili i kreirali. Kasnije možete slušati razne šuplje analize i procjene zašto je u završnoj fazi neprihvatljivo ono što je davno prihvaćeno. To smo gledali kroz zakon o trošarinama ali, sasvim neobjašnjivo, i Zakon o osiguranju depozita koji je “pao” kao kolateralna šteta.

To nije ni politika, ni politički program, to je politikantstvo i neodgovornost i ne treba nam Odbor MMF-a da to shvatimo. Suludo je tu išta objašnjavati. Sve ste vidjeli u Parlamentarnoj skupštini BiH kada se o tome odlučivalo.

Ko su, po vašem mišljenju, najveći krivci ako ostanemo bez 550 miliona eura kreditnih sredstava?

Neću da tražim krivca. Već sam rekao hronologiju o nekim uvjetima koje bez razloga i obrazloženja nismo ispunili. Oni koji prate bez strasti i bez navijanja aktuelne događaje u BiH sve vide. Na sceni je politika tapkanja u mjestu u očekivanju općih izbora i izostanak tih 550 miliona eura bit će u funkciji predizborne retorike.

Budući da ste ranije obavljali funkciju federalnog ministra finansija zanima me kakve su vaše prognoze, hoće li Vlada Federacije BiH u ovoj godini moći osigurati sredstva koja su bila planirana iz aranžmana sa MMF-om?

Bio sam ministar finansija kad su nam zbog aranžmana sa MMF-om i tadašnjih reformi lupali i palili zgradu Vlade i nisam odustao od reformi. Neki jesu, i to ovi najglasniji sadašnji kritičari MMF-a i njihovih uvjeta. Da je tada bilo volje da se sve reforme provedu sad nam aranžman s MMF-om ne bi bio potreban. Mi na nivou BiH ne uzimamo ni marku iz aranžmana sa MMF-om i budžet to neće direktno osjetiti. Entitetske vlade mogu ići na rebalans i mogu nastaviti s trezorskim zapisima, a koliko je to skuplje od novca MMF-a vidjet će se.

Da li je tačno da su predstavnici MMF-a bili nezadovoljni i zbog odluke o povećanju plaća policijskim službenicima na državnom nivou?

Tačno je. I to je sasvim očekivano jer smo se obavezali da neće biti povećanja izdvajanja za plaće i naknade. Ponovo imamo populistički pristup koji se najviše ogleda kroz Zakon o plaćama i naknadama u institucijama BiH jer se on najčešće mijenja. Već smo u problemu i mi u Ministarstvu finansija BiH da pratimo sve promjene započete i okončane.

Zanimljivo da je naš zakon iz Ministarstva na čekanju, on nikako da se nađe pred poslanicima, vrlo često iz formalnih razloga. I taj zakon obuhvatio je status policajaca, ali i druge neriješene stvari. Napomenut ću da je negativno mišljenje Ministarstva finansija i trezora BiH na prijedlog zakona zastupnika Šemsudina Mehmedovića, koji se odnosi na povećanja plaća policajacima, bilo jednoglasno podržano na sjednici Vijeća ministara.

To mišljenje Vijeća ministara Zastupnički dom Parlamenta BiH je ignorirao i podržao izmjene zakona, a nakon toga su čak neki članovi Vijeća ministara hvalili zakon protiv koga su bili samo prije nekoliko mjeseci. To govori o parlamentarnoj većini i ukupnom sistemu.

Ima li u državnom budžetu sredstava za isplatu povećanih plaća policajcima i kada bi se one mogle početi isplaćivati, naravno, ukoliko prijedlog dobije parlamentarnu podršku?

U budžetu ima ono što je usvojeno u Parlamentarnoj skupštini BiH. Dakle, ne znam odakle bi tih desetak miliona trebalo izvući. Zastupnike možda treba obavijestiti da nema zakonske mogućnosti rebalansa budžeta na nivou BiH.

Pa, 2014. godine morali smo cijelu gimnastiku napraviti zbog pomoći poplavljenima da bi se sve institucije odrekle jedan posto budžeta. Bila je prilika da se bez tenzija riješi pitanje policajaca kada se usvajao budžet, ali se čekalo da se zakomplicira.

Za one koji planiraju sada reći da Vjekoslav Bavanda ne da policajcima ili bilo kome drugom, poruka je da je Bevandino ministarstvo ponudilo sveobuhvatna rješenja i da je mišljenje jednoglasno podržano u Vijeću ministara BiH. Sva ostala pitanja o tim nelogičnostima nisu za moju adresu.