Edin Spago: JA SAM PUTNIK

Putniče ne postoje nikakve ceste ka uspjehu, ceste se utiru koračanjem.

Još jedan Reunion bio je pred nama. Ovaj put odlučili smo predstaviti uspješnog menadžera, koji je drugačiji, energičan, ambiciozan i inovativan u svom poslu. Tražili smo nekoga ko je jednako popularan u Sarajevu, Mostaru, Banjoj Luci, Tuzli..

Nekoga ko ima ‘Reunion faktor’. To je jedan poseban kriteriji – koji još nismo uspjeli standardizirati, ali savršeno smo izbrusili vibru koja nas upozorava kad smo blizu ‘pravog’.. Ovaj put ta vibra nas je vodila, čas na sjever, čas na jug, od Banja Luke do vrele Hercegovine, preko Ferhadije.. U cijelom tom lutanju bila je nejasna. Koga tražimo? Gdje živi? Kako izgleda?

Baš u trenutku kad sam pomislila da nas izdaje najvažniji aparat detektiranja ‘pravog reuniovca’, čujem za njega. Menadžer drugačiji od drugih. Putnik.  Znali smo da ga ne možemo uhvatiti. Baš kao što nismo mogli ni vibru koja nas je vodila do njega. Možemo samo čekati. Taj dan sam poslala poruku sa upitom za intervju. Čekanje se isplatilo. Sjedio je preko puta mene i krenuo je najneobičniji razgovor ikada…

Edin Spago je menadžer u internacionalnoj kompaniji Phillip Morris, već devetu godinu. Futuristički pogled i nesvakidašnji pristup stvarima i ljudima, poslovnim izazovima, donijeli su Spagi titulu menadžera svijeta u inovativnosti i kreativnosti, 2009. godine u New Yorku, u velikoj konkurenciji, ispred komapnije Red Bull, u kojoj je tada radio, pet godina.

Njegovo ime danas vrijedi za jednog od najinovativnijeg menadžera u BiH, i šire. Ideje koje Spago kreira usvajaju se na globalnom nivou. On je čovjek koji je rođen da bude drugačiji i da pomjera granice mogućeg. Cestu ne vuče samo za sebe on je često ‘utire’ i za druge.

(Cijeli intervju sa Spagom pročitajte u Reunion Magazinu)

Nakon rata ponovo rat, ovaj put sa samim sobom

(…) „Na samom početku rata sve što smo imali je uništeno u Mostaru i postali smo izbjeglice u Hrvatskoj pa u Njemačkoj. Moje bezbrižno i sigurno djetinjstvo je prekinuto. Taj moj pad kao s neba u nepoznato bio je šok. U strahu od neizvjesnosti gubim dječiji svijet, brzo odrastam i sazrijevam i počinjem vlastitu borbu da se u tom svijetu snađem, da me prihvati, da postanem njegov dio. To nije bilo bez teškoća. Sve te barijere i teškoće u adaptaciji brzo i uspješno savladavam. Već ispoljavam svoje sposobnosti koje se prepoznaju u školi i posebno u igri fudbala. Uz podršku razvijam te sposobnosti i vještine i već se penjem uz ljestvicu, brže od svih vršnjaka, do najvišeg nivoa do kojeg maloljetnik može stići, do podmlatka fudbalske reprezentacije Njemačke.

Taj moj brzi let u visine otvarao mi je put velikih šansi i uspjeha. Tu me zaustavlja jedan potez. Otac me vraća u BiH. Povratak u Mostar bio je moj pad sa visine na nultu tačku. Na novi početak.“, zaustavlja se Spago kratko, a onda nastavi dalje.. (…) 

Nakon pobjede u sebi u igru ulazi ‘dobri duh’

(…) „U toj sumornoj Mostarskoj svakodnevnici, umjesto svega što smo imali – sada je pustoš. Beznađe. Patnja u duši sate i dane razvlači u vječnost. Ne živim nego trajem, kao kamen kojeg u mraku samo na tren okrzne slab tračak svjetlosti nade i kao da me opominje: tu sam, neću te ostaviti. Zaista, tako je bilo“, počinje Spagin odgovor na moje pitanje kada je došao spas?.

„Kako objasniti događaje koji slijede“, pita se Spago preko puta mene. Ništa ne govorim, čekam da nastavi..

„Izgubljen, sam, sjedim za  stolom sjedim u kafani, odjednom kao da mi ‘dobri duh’ spusti  Avaz na sto i šapne mi da ga otvorim. Otvaram i lutajući pogled se zaustavlja na taj sudbonosni konkurs – Red Bull traži menadžera. To me trzne! To je za mene – istog trena pomislim. Ne znam kako, ne znam šta se očekuje od kandidata, ali idem u igru u koju ništa ne ulažem, a mogu izvući glavni zgoditak. Sreća i igra – su čudo“; osmjehnu se ponovo Spago. Znala sam da iz uvoda prelazimo u zaplet svega onoga što će u njegovom životu poslije događati.

„Pitanja su kao upućene lopte i svako mora dobiti jak odgovor sa što više samopouzdanja i iznenađenja; kao što čini vješt i lukav igrač u pokeru, sa lošim kartama u ruci i uz veliki ulog, blefira i dobija. Znači, svako upućeno pitanje, kao ispucanu loptu moram ga zgrabiti i vješto iskoristiti. To je tok moga razmišljanja o intervjuu“, prisjeća se Spago.

„Ja sam tada već u glavi obavio probu, komisija na svom terenu, predstava traje, zajedno smo akteri u drami. Izvedba nema reprizu“, taj trenutak je za njega bio najvažniji i najsudbonosniji objašnjava Spago. „Ulazim u arenu gdje se odlučuje, ostati ili propasti, ali mirno bez titraja straha od neuspjeha na licu.

Pripremio sam sebe za neuspjeh kao što stoik prihvata smrt, ali ja, ovako nemiran, ne mogu biti stoik“, tu se oboje nasmijemo, a onda nastavi dalje. „Meni više odgovara lik antičkog epskog heroja koji se odvažno upušta u nepoznato, u borbu, ali kada zapadne u bezizlazne nevolje njemu olimpijski bogovi priteknu u pomoć i spase ga. Umjesto olimpijskih bogova, uz mene je bila sreća i spašavala me. Bez nje, sva moja upornost, vještine, intuicija ne bi mi bili dostatni u savladavanju prepreka na mom putu i u postizanju uspjeha u svojim aktivnostima. Moja priča ne bi bila vjerodostojna i kompletna kada se u njoj ne bi našao moj odani pratilac i saučesnik – sreća“. (…) 

Osvajački nemir traži nove izazove – duh je pušten iz boce

Prije nego se otvore vrata koja će zauvijek promjeniti Spagin život, iz Mostara ga odvesti do dalekog New Yorka po nagrade, ostao je još jedan izazov. Predstaviti se u dvije minute i biti bolji od 1500 kandidata koji baš kao i on žele ući unutra. Mjesta ima samo za jednog…

Osvajački nemir u čovjeku traži nove izazove i prihvata ih. Svaka dostignuta tačka za alpiniste i dugoprugaše samo je momenat na otvorenoj stazi“, govori Spago i kreće priča o intervjuu i o otvaranju vrata velikog Red Bull-a.  (..) 

‘U mojoj krvi – pola je hercegovačke, ali me služi kao da sam čistokrvni Hercegovac’, nastavljam intervju sa osjećajem da igram igru Aske ispred vuka iz Andrićeve priče. 

Tamo prežive samo žilavi, uporni i dovitljivi. To iskustvo je temelj odgoja mladih. Ta specifična filozofija života uči se od malih nogu”, prisjeća se Spago.

Kakva je to filozofija, kako se uči – pokazat ću na dobrom primjeru.. (…)    (Cijeli intervju sa Spagom pročitajte u Reunion Magazinu)   

 „Ja sam putnik. Bezbroj visova ispred mene mame me da svoj biljeg gore urežem i oslušnem novi zov. Još sam relativno mlad, sa dosta snage, ali ne pravim velike životne planove za budućnost. Ja sam kao lovac, ščepam šanse na putu i činim sve što mogu da savladam njihove izazove. Prelazak u Phillip Morris doživljavam kao odlazak igrača u veći Klub“, završava Spago.

Sreća je doživljaj sebe                                 

„Hrabro idem u nove izazove. To preporučujem svakom mladom čovjeku. To me hrani. Moj život je samoiskušavanje u svijetu. Tako živim, ‘tako rastem’. Imam unutarnju potrebu da budem uspješan, da se tako dokazujem pred sobom i drugima; sa Prenja na Alpe, pa Himalaje i dalje na Mjesec i još dalje, dalje… Sreća se ne može mjeriti nečim što se može kvantificirati. Ona je u suštini doživljaj sebe, doživljaj svog uspjeha u ostvarivanju svojih ciljeva“, objašnjava Spago nastavljajući priču o tome koliko je važno pronaći svoj put za istinsku sreću. (…)

Sve je nepredvidivo, samo je promjena sigurna

Zašto je predostrožnost potrebna? Zato što je sve neizvjesno. Svjetska ekonomija, tržište poslovni ambijent – više su haotični nego uređen svijet. To je ogromno polje ljudske prakse u kojem je nesaglediv broj aktera različitog značaja i moći, koji se prepliću, sudaraju, udružuju, propadaju, naglo rastu od minimalnog do planetarnih dimenzija; od „titraja leptirovog krila“ do moći cunamija na tržištu.

Promjene su tako brze da izmiču svakom naučnom poduhvatu. Ekonomski fakulteti, instituti, naučne knjige ekonomista sa najvišim naučnim priznanjima, nobelovci ne daju pouzdana predviđanja o budućnosti. Najbolje to govori primjer iz SAD. Tamo su trojica nobelovaca iz oblasti ekonomije udružili sredstva i formirali firmu. Pored svih predviđanja uspjeha te firme ona je bankrotirala za 18 mjeseci. A koji direktor firme, finansijer, ne bi poželio imati za menadžera ekonomistu nobelovca. Pored svega, ničiji projekt ne garantuje siguran uspjeh.

Zašto je to tako? Zato što nauka stvara slike, otkriva kauzalne veze među pojavama koje su se zbile jučer ili danas, a o onome sutra sva su predviđanja nepouzdana, a ponekad tako su „ćorak“ da bi se gatare od njega postidjele.  Gdje su bili svjetski eksperti do predvečerja izbijanja krize koja je buknula i srušila tržište nekretnina u SAD 1987 ili od 2007. Zašto su tržišni procesi nepredvidivi? Zato što su nepredvidivi ljudski postupci.“,  priča Spago.

(Cijeli intervju sa Spagom pročitajte u Reunion Magazinu)

Neko mladima muti misli – moraju misliti svojom glavom

Spagu smo pitali kakvu intuciju ima za mlade u BiH? Kakvo je njegovo mišljenje o trenutnom stanju. Odgovara sasvim iskreno i otvoreno.

„Bit ću otvoren u odgovoru, ne želim da ono što ću reći neko iščitava kao politički govor. Politikom se ne bavim ni praktički ni teorijski, niti hoću. Ja sam svoj autodidaktik, sam se brusio za život i stao na svoje noge bez ičije pomoći. Ne dugujem zahvalnost nikakvoj stranci ni pojedincima. Međutim, čitav ću život biti zahvalan onima koji su u meni prepoznali potencijal i pružili mi šansu. Nemam nikakvih ograda ni straha da kažem ono što vidim i mislim.

Mora se na sceni pojaviti subjekt takvih promjena. To ne mogu i neće oni koji su omladinu doveli i drže u ovoj situaciji. Ko je taj subjekt? Kako ga ja prepoznajem?

Ja sam čitav život sa omladinom. Dosta dobro poznajem mlade u Bosni i Hercegovini, pa nešto i van Bosne i Hercegovine. (…)  

(..) Naša omladina nosi potencijal za uspjeh, a da toga nije ni svjesna. Letargija koja je obuzima  hrani malodušnost, a mora se izaći iz čahure mentaliteta u kojem duh provincije ostaje “provincija duha”. Snovi mladih moraju postati pijetlov zov za buđenje, za svitanje novog vedrog dana.

I ovdje, u BiH; po poljima, brdima i dolinama rijeka Bog je posijao sjemena za rodne i zdrave plodove, ali ih treba osloboditi iz izraslog korova. Uz trud i njegu urod mladorasti sve će nas okrijepiti; vratiti nam izgubljenu nadu i vedar osmijeh na lice. (..)

(Cijeli intervju sa Spagom pročitajte u Reunion Magazinu)