EU bi mogla klasificirati Uber kao taksi uslugu

Otkako se Uber pojavio, prvo u SAD-u, a potom i u ostatku svijeta, oni sami sebe pokušavaju svrstati u domenu digitalnih usluga, izbjegavajući tako regulative koje bi ih mogle “zakačiti” u slučaju da se svrstaju među prijevoznike. Debata o tome je li mobilna aplikacija za spajanje vozača i putnika isto što i aplikacija za naručivanje taksi prijevoza traje i dalje na razini Europske unije – gdje se time bavi Europski sud pravde (ECJ).

Danas je glavni pravni savjetnik tog suda, Maciej Szpunar, u svom mišljenju istaknuo kako smatra da je Uber u svojoj suštini kompanija koja se bavi prijevozom putnika a ne digitalnim uslugama, te da bi morao poštivati sve regulative koje se inače odnose na taksi prijevoznike. Bitno je napomenuti da se radi o neobvezujućem pravnom mišljenju, koje suce ne primorava da se njime strogo vode. Ipak, ovdje je riječ o mišljenju pravnog stručnjaka s vrlo visoke pozicije pa bi poštivanje njegovog viđenja situacije moglo značajno ugroziti položaj Ubera pred Europskim sudom pravde.

U mišljenju dodatno stoji i da Uber nema pravo pozivati se na slobodu pružanja usluga u cijeloj EU, koje je zajamčeno zakonima o slobodi digitalnih usluga. Uber se bavi prijevozom, smatra Szpunar, te kao takav mora poštivati lokalne regulative koje se tiču tog sektora. Ovaj tip usluge prozvan je složenom uslugom koja se sastoji od digitalnog dijela koji se obavlja elektronički, te drugog dijela koji se odvija u “stvarnom svijetu”.

Kada bi usluge pružene drugim sredstvima bile ekonomski neovisne od elektroničkog dijela (primjerice rezerviranje smještaja ili kupnja avio karata), moglo bi se jamčiti slobodno poslovanje u cijeloj EU. Također, u Uberovom slučaju ova kompanija ne pruža uslugu prijevoza bez aplikacije, nego je glavna usluga nastala samo kao rezultat svoje digitalne komponente, pa se stoga Uber ne može tretirati posrednikom.

Predmet poslovanja Ubera nedvojbeno je prijevoz, zaključuje Szpunar, pa ga se ne može klasificirati u domenu informatičkih usluga.

Presudi li ECJ protiv Ubera u ovom slučaju, kompanija neće imati pravo na žalbu. Najviše štete mogli bi pretrpjeti u europskim zemljama u kojima nude uslugu UberPOP, unutar koje bilo tko može voziti za Uber bez da posjeduje obrt, licencu ili neki drugi vid “legalizacije”. U Hrvatskoj, prema postojećim zakonima, Uberovi partneri-vozači morali bi imati iste licence kao i taksisti (što država i sada od njih traži), pa ih eventualna negativna presuda u ovom slučaju ne bi odveć pogodila.