Najviše zlata u regiji je u Srbiji

Valute su dolazile i odlazile, zlato je držalo svoju ulogu..

Među zemljama koje imaju najveće rezerve zlata, od država Zapadnog Balkana Srbija ima najbolji plasman, ona se nalazi na 63. mjestu sa 18,8 tona zlata, objavilo je Svjetsko vijeće za zlato. Poslije Srbije u listu 100 najvećih upisale su se i: Makedonija sa 6,9 tona, Slovenija sa 3,2 tone, BiH na 91. mjestu sa 3 tone te Albanija sa 1,6 tona. 

SAD, Njemačka i Međunarodni monetarni fond (MMF) se nalaze u vrhu listi od 100 najvećih, na posljednjem mjestu je Mongolija sa 1,5 tone zlata. Ono što se postavlja kao ekonomsko logično pitanje, kako to da zemlje Zapadnog Balkana, na životni standard koji je jako loš imaju toliko zlata da se upišu na listu od 100 najboljih. Odgovor na to pitanje potražila je Al Jezerra kod svjetskih eksperata za zlato  Ronald-Peter Stoeferle, Markus Bussler i Martin Siegel.

Zanimljivo je da je 1915. automobil Ford vrijedio 370 dolara, tada oko 540 grama zlata. Danas sličan model srednje klase vrijedi 24 hiljade dolara, a to je skoro isto 540 grama zalata ili 18 unci.

Analitičar Goran Stanković navodi primjer Sjedinjenih Američkih Država, koje svake godine dodatno vrše emisiju tj. „štampanje“ novih dolara zbog privrednog rasta.

“Da nema toga sada bi za jedan dolar mogao da kupiš cijeli market sa zgradom, pa se ne bi moglo izračunati koliko vrijedi jedan kilogram mesa. Ovo oko emisije novca je u principu dublja priča. Ali, zanimljivo je da je 1915. automobil Ford vrijedio 370 dolara, tada oko 540 grama zlata. Danas sličan model srednje klase vrijedi 24 hiljade dolara, a to je skoro isto 540 grama zalata ili 18 unci. Zato svi vole zlato za čuvanje“, ističe Stanković.

Rezerve zlata neke države nastaju uglavnom tako što država jedan dio deviznih rezervi odvoji, pa za taj novac kupi zlato, objašnjava Stanković.

“Znači država je imala jednu ‘gomilu’ raznih deviza, i da bi zbog neke sigurnosti (poznato ti je da i najjače strane valute imaju oscilacije) sačuvala jedan dio od fluktuacija, ona se odluči da kupi jednu količinu zlata. Svaka država za sebe procjenjuje, koliki dio će staviti na stranu, kao sigurnu vrijednost. Država u svakom trenutku može opet da za to zlato kupi bilo koju valutu“, navodi on.

Prema zvaničnim podacima, nastavlja, Srbija je odvojila samo 7,5 posto od svojih deviznih rezervi i za te devize kupila zlato:

“To su stvarno zlatne poluge u kalupima od 12,5 kilograma. One se čuvaju u trezoru Narodne banke (oko 94 posto tih poluga ). Samo oko šest posto tih zlatnih poluga se čuvaju u inostranim trezorima i za to se plaća neka mala naknada. To znači da i te poluge tamo postoje u fizičkom obliku, samo su nekim velikim stranim trezorima.“

Ističe da rezerve zlata skoro da ne utiču na ekonomiju neke zemlje ili na standard ljudi.

“Devizne rezerve nastaju tako što sve poslovne banke u jednoj državi, odvoje jedan mali dio deviza, pa ih onda deponuju kod svoje nacionalne banke. Znači da su to dalje devize tih banaka ali su privremeno date na čuvanje i korištenje Narodnoj banci. Zatim, ta gomila koja je skupljena od svih banaka služi kao neka zajednička menjačnica te države. Npr. neki privrednik plaća Nijemcu robu za 100.000 eura. Onda on uplati Narodnoj banci u Srbiji dinare u toj vrijednosti, a Narodna banka ih u „mjenjačnici“ zamjeni za eure i plati Nijemcu. Također devizne rezerve država koristi i dnevno na domaćem tržištu novca, kada vidi da kurs mnogo varira. Onda ona kupuje dinare za devize ili obratno, da smiri variranje kursa. Uglavnom ta količina tj. vrijednost deviznih rezevi ostaje ista“.

Kao primjer navodi Grčku, koja ima dosta zlatnih rezervi, pa im to ništa ne pomaže u teškoj finansijskoj situaciji. “MMF kao kreditna organizacija je isto ocenila da joj je pametnije da jedan deo deviza zameni za zlato i to ostavi sa strane. To u principu nije ništa naročito i to ne mijenja ukupnu količinu novca.

Država ne bi smijela da troši taj novac, jer je to novac banaka a u banke su novac deponovali građani i firme. Znači to je privatni novac, koji privremeno stoji kod države. Međutim, kada su nailazila krizna vremena (ratovi i prevrati) zakon se nije poštovao, pa su se to zlato prisvajalo i prodavalo“, kaže Stanković.

Rezerve zlata se, tvrdi ekspert za zlato Martin Siegel iz Fonda za stabilnost u Njemačkoj, u velikoj mjeri nalaze u sopstvenim trezorima država, ali i u Bank of England i Federalne rezervama SAD-a.

“To zlato je državama teoretski uvijek dostupno, ali, u praktičnom smislu, prodaja tog zlata zavisi od dobre volje država u kojima se nečije rezerve nalaze. Države mogu povećati svoje zalihe zlata tako što dodatno kupuju“, ističe Siegel.

Centralna valutna rezerva

Vođa poslova njemačke firme Incrementum, koja se bavi ulaganjem i upravljanjem imovinom kompanija, Ronald-Peter Stoeferle kaže da je zlato za većinu svjetskih nacija centralna valutna rezerva.

“To je s jedne strane i relikt prošlosti. U 1980-im i ’90-im su rezerve zlate evropskih zemalja znatno smanjene, tu su se posebno istakli Britanci. Amerikanci, s druge strane, ništa nisu prodavali. Ali sada od 2011., zemlje kao Rusija, Kina, Turska, Brazil, Meksiko itd. povećavaju svoje rezerve. Mislim da ima smisla povećavati rezerve zlata, jer druge valutne rezerve donose puno rizika. Ako, naprimjer, imam rezerve američkih dolara, onda sam ovisan o američkoj vladi. Ona se iz nekog razloga može odlučiti da oslabi tu valutu. Zlato je u potpunosti fizička imovina. Mislim da se nalazimo u jednom kriznom periodu novčanog sistema. A kada pogledamo monetarnu historiju, onda možemo zaključiti da se monetarni režimi mijenjaju svakih 30-40 godina, tako da se to može desiti i u narednih nekoliko godina“, kaže Stoeferle.

Puno evropskih zemalja, kaže on, iz historijskih razloga čuva svoje zlato u Americi, a posebno se to odnosi na velike izvozne nacije, pa i na Njemačku. “Austrija nešto svog zlata čuva u Londonu. Ali generalno, trend je takav da sve više zemalja vraća zlato u svoje zemlje. To znači i da postoji jedna doza nepovjerenja. Jedan od članova našeg Savjetodavnog odbora je dobro opisao značenje zlata. On je to uporedio sa pokerom: “Ako želite igrati sa velikim dečkima, onda morate za sto donijeti čipove.“ Čipovi su tu zlato. Sve velike nacije donose te čipove za sto. A kada govorimo u ulogi MMF-a, on će, po mom mišljenu, tokom naredne krize imati jako veliku ulogu“, objašnjava Stoeferle.

‘Ne povećavaju Rusija ili Kina bezveze njihove rezerve’

Markus Bussler, urednik stranice der Aktionaer, magazina koji se bavi analizom berzi u Njemačkoj, tvrdi da zlato ne igra više toliko veliku ulogu u monetarnom sistemu, kao prije nekoliko desetaka godina, ali da je zbog svoje historijske funkcije, kao platno sredstvo, jako važno.

“Iako nijedna vlada zvanično to ne bi kazala, valute su dolazile i odlazile, ali zlato je održalo svoju funkciju. Ne povećavaju Rusija ili Kina bezveze njihove rezerve zlata. To treba da poveća povjerenje investitora u domaću valutu. Puno zemalja je u prošlosti čuvalo svoje zlato u inostranstvu, između ostalih Njemačka i Holandija. To se radilo pogotovo zbog sukoba Zapada i Istoka do 1990-ih. Zlato se čuvalo u inostranstvu zbog mogućnosti da dođe do rata. Danas sve više zemalja želi da vrati zlato u svoje zemlje. Korist tog zlata je mala. Neke zemlje koriste svoje zlato kako bi napravile specijalne kovanice ili medalje“, kaže on.

Danas sve više zemalja želi da vrati zlato u svoje zemlje.

Objašnjava kako su nastale MMF-ove rezerve zlata.

“MMF je osnovan krajem Drugog svjetskog rata, 1944. Tada je dogovoreno da sve zemlje moraju 25 posto svojih rezervi zlata dati MMF-u. Kada je zemlja htjela da kupi valutu neke druge zemlje, onda se to moglo desiti kroz razmjenu za zlato. Tako su nastale MMF-ove rezerve zlata“.

Martin Siegel kaže da su rezerve zlata zadnje sredstvo plaćanja, koje je međunarodno priznato, a koristi se kada papirne valute zakažu.

“Kako je to Njemačka savezna banka navela: “Valutne rezerve se u tu da bi ojačale povjerenje građana u valutu“. Zlato čini i veliki dio valutnih rezervi u Njemačkoj. Također, Njemačka savezna banka navodi: “Zakonodavac je Njemačkoj saveznoj banci povjerio valutne rezerve. One se sastoje od zlata, deviza i posebnih prava vučenja“. Ono što zakonodavac nudi zauzvrat je, zaključuje Siegel, monetarna stabilnost.