‘Šta je starije: teorija ili praksa’?

U školama, univerzitetima, za menadžment i ekonomiju, na predmetima upravljanja korporacijama i menadžmentom prvo i osnovno pravilo koje vas uče jeste napisati viziju i misiju kompanija.

Ističe se važnost ispravnog formuliranja vizije i misije, u toj mjeri da se nekada stvarni aspekti kompanije i smisao postojanja izgubi ili udalji od onoga što menadžeri, u želji da ‘kupe’ riječima buduće klijente i partnere, navode u viziji i misiji. Nekada su ove izjave pretenciozne, nekada izmišljene a rijetko da opisuju stvarni put kompanije. Kada sam još kao student imala priliku raditi na biznis planovima u kojima se između ostalog koncipiralo sve narativno o tome ‘gdje je rep a gdje glava’ firmama, idejama, veliku pažnju smo posvećivali upravo ovom dijelu vizije i misije.

Uvjerena u važnost onoga što će stajati na vašim policama i blijediti, ili vašim web stranicama u rubrikama koje niko ne otvara, trudila sam se da i vizije i misije koje ja kreiram budu stilski dotjerane, da koristim bogat fond riječi, da ‘budem pametna’. Analizirali smo komapnije Apple, ne treba naglašavati o kakvoj kompaniji se radi i koliko je njihov uspjeh sada već planetarna stvar. Međutim diskutovali smo taj čas o njihovoj misiji i viziji – koji po konpcetu onoga što nauka kaže nije zadovoljavao ni osnovne kriterije.

Misija Apple kompanije: 

Apple je zajednica koja donosi najbolja kompijuterska iskustva studentima, edukatorima, kreativcima, profesionalcima i kupcima širom svijeta kroz inovativni softver, hardver i internet ponude. 

“Na primjer, Applova misija nije dobro koncipirana”, naglašavala je tada moderatorica. A je li to tako? Šta ako teorija kasni? Jer kako možete reći da misija Apple nije dobra – zar ona uopće može biti predmet analize u jednoj globalnoj kompaniji koja je doživjela jedan od najvećih uspjeha svih vremena?

Ako je jedan Apple primjer loše misije onda je doista vrijeme da razmislimo šta to mi učimo u školama i da li to što učimo ima ikakvog smisla u stvarnim okvirima biznisa.